Pa dobro nije to tako strašno bilo ali definitivno sajam je izgubio sve ono što je bio unazad 10 a pogotovo 20 godina.
Nekada je otvoreni prostor sajma, rezerviran za građevinu, bio pun ili bolje rečeno prepun. Svaki onaj izlagač, koji bi uspio naći kvadratni metar prostora, bio sretnik.
Tamburaši, iča i pića, prave pijanke do kasnih sati garantirale su ugovore i poslove.
I sve to na prostoru velesajma svaki dan. Nebrojene kolone ljudi, kupaca i partnera.
Dobro, u ovo doba interneta sajmovima je predviđano izumiranje. Ali i nije to tako, pokazalo se. Kupac ipak voli vidjeti proizvod, opipati ga, vidjeti u akciji, a da ne pričamo o direktnom kontaktu sa kupcem koji je sigurno najvažniji u prodaji. Pa na kraju proizvod prodaju ljudi a ne firme ili proizvođači, ili glas preko telefona.
I kako onda objasniti da sajam u Gudovcu pokraj Bjelovara (bez uvrede, mislim da je to sjajno) cvijeta i svake godine raste kao i sajam SASO u Splitu i dugi da ne nabrajamo, a zagrebački velesajam u centru centara Hrvatske kopni svake godine.
Na stranu polemike sad malo o poslu.
Nikad veći izložbeni prostor firme DAR d.o.o. sa 160 m2 otvorenog i 40 m2 zatvorenog prostora većinom je zjapio prazan. Posao dakako nije bio takav da bi se sajam ni izbliza otplatio, ali s obzirom na okolnosti nećemo se žaliti.
Neki novi kontakti su ostvareni, stari kupci su nas obišli, kulin smo pojeli i vino popili.
Pozdrav zagrebačkom velesajmu i dogodine se nećemo više družiti.
DIREKTOR
Damir Grgurić dipl. ing.
Damir Grgurić dipl.ing.